EDUKACIJA ILI DOZIVOTNO UCENJE

Jedna stara izreka koja nam je svima dobro poznata kaze ,,Covijek uci dok je ziv,,,i sa time se u potpunosti slazem.

Nikad nije prerano i nikada nije prekasno poceti ulagati u vlastito znanje. Ljudsko bice nije hodajuća enciklopedija da zna sve termine i pojmove na pamet, ali nesto sto ga jako interesira ili privlaci u tolikoj mjeri da to zeli malo podrobnije prouciti, uvijek moze zapoceti.

Bilo da se spremate na samostalni pothvat bilo kakvog ucenja, najvaznije je da to sto ucite ili biste voljeli poceti uciti jako interesira. Sto znaci, da ste spremni odvojiti i vrijeme i novac, ako je u pitanju nekakav tecaj, da to naucite.

Nemojte se siliti da nesto ucite ako vas to niti najmanje ne interesira.
Sve sto radite ili biste trebali poceti raditi, morate raditi sa zeljom da to radite, u ovom sl. sa zeljom da naucite.

Djecu nam od nižih razreda pripremaju za zivot, ali ne za zivot kakvog bi trebali zivjeti jednog dana kad porastu, nego im drustvo namece pravila sto bi to oni trebali sve znati jednog dana kad porastu, a nitko tu djecu vec u prvom razredu ne usmjerava da razvijaju svoje talente, da djeca sama odluce koje ce predmete uciti u skoli i za koje imaju najvise interesa. Nitko tu djecu ne priprema za samostalni zivot jednog dana. Ne postoje predmeti ,,kako biti dobar sebi i drustvu, kako imati empatiju za ljude oko sebe, kako pomoci bližnjemu u nevolji, sto je to volontiranje i sto ono znaci, kako se ponasati u drustvu, samostalno i kod kuce,,... jednom rijecju ne priprema ih se za ono sto zivot nosi.

Moraju uciti predmete koji ih ne interesiraju, satnice su im preopterećene, o učenju i da ne pricamo, ponekad ni sami neznaju sto bi prije poceli uciti, jer kad vide gomilu toga za procitati i nauciti, djeca odustaju, pa uce kampanjski, sve nabrzaka,sve u zadnji cas. I tada se desi najgore,da i od onog sto nauce na brzaka za neki test,ubrzo nakon njega zaborave.

Jos ce mnogo vremena proci,dok nase drustvo ne shvati sto bi to nasa djeca trebala uciti u skoli a do tada,sav odgoj bi trebao biti usmjeren na onaj kojeg samo roditelji svojim uzornim ponasanjem mogu pojasniti svojoj djeci,jer djeca nam najvise uce u roditeljskom domu,a kad u roditeljskom domu nemaju primjera od kojih bi ucili,greske se u kasnijoj dobi mogu samo gomilati. Niti jedno dijete ne moze,,upasti u lose drustvo,,ako to isto ,,lose drustvo,,nema u svoja cetiri zida,tj.roditeljskom domu.

Roditelji su prvi ucitelji svakog djeteta. Od njih sve krece. Koje temelje oni postave,takvi ce biti u buducnisti. A skola bi trebala biti ta koja bi te temelje samo jos vise ucvrscivala.

Jedini i pravi odgoj tece iz roditeljskog doma. Tamo sve pocinje. Tamo su najvaznije lekcije za uciti. Djete koje prodje te lekcije zajedno sa roditeljima,moze sasvim sigurno jednog dana izrasti u osobu vrijednu divljena. Osobu koja ce znati sto zeli u zivotu i kako do toga doci. Osobu koja se nece sramiti svog podrijetla i kulture,osoba koja ce biti spremna na zivot i koja ce znati kako uciti druge vrlinama koje i sama ima. Ulaganje u vlastito znanje je ulaganje u budućnost nase djece. Ako mi neznamo, nece ni oni znati, jer ih nece imati tko nauciti.