SJECANJA
Nasa su sjecanja ono sto nas moze odvuci tamo gdje smo nekada bili,povezati nas sa osobama i dogadjajima kojih vise nema,uljepsati nam ili rastuziti dan...
Sjecanja nam jedino ostaju kad neceg vise nema,kad je proslo,zaustavljeni trenuci u nasem srcu.
Zaustaviti sadasnji trenutak i otici u proslost,znaci prisjecati se neceg. U nasem su srcu pohranjena sva lijepa i ona manje lijepa sjecanja. Ponekad nemozemo utjecati na to cega cemo se prisjetiti u odredjenom trenutku,jer nas neka osoba ili neki dogadjaj nesvjesno odvede tamo gdje mozda i ne zelimo biti,a to su nasa sjecanja.
Ljudski je mozak kompleksna stvar,pamti cesto puta ono sto ne mora a zaboravlja ono sto mora. Emocije su te koje ga pokrecu,one biraju sto ce ostati u nasoj memoriji a sto cemo zaboraviti.
Lijepo je ponekad otploviti u proslost,prisjetiti se nekih prekrasnih trenutaka sa dragim nam osobama,ali treba se znati vratiti u sadasnjost,jer sadasnjost je ono sto sada zivimo a proslost je ionako vec zavrsena i gotova stvar.
Neki dogadjaji iz nase proslosti mogu jako utjecati na ono sto nam se sada desava ako dopustimo da nas svakodnevno misli odvedu u vrijeme koje je ionako gotovo i pripada proslosti.
Neki su mislima vise u prislosti nego u sadasnjosti i onda nastaje problem,ljudi se izgube na relaciji proslost-sadasnjost i pocinju pridavati vise paznje onom sto je proslo nego ovome sto je sada,
Ne mozete utjecati na nesto sto je ionako vec odavno svrsena stvar. Lijepo se prisjecati. Prisjecajte se radije lijepih trenutaka,lijepih dogadjaja, a zaboravite teske i tuzne trenutke,jer misleci na nesto sto vas je onda pogodilo,prozivljavate ponovo te iste trenutke i opet ste uvuceni u vrtlog tuge. Vrate vam se svi dogadjaji,osobe,mirisi,stvari... Mjesta na kojima ste bili i sto ste radili u vasem sjecanju su ista kao i onda,iako danas mozda vise i ne postoje.
U sjecanje nam ostaje urezano nase djetinjstvo,roditelji ,rodbina i prisjecajuci se toga,mozete se vratiti u isto to doba,biti ponovno mala djevojcica ili deckic,trcati livadama i loviti leptire,igrati se sa omiljenim igrackama i svojim drustvom...
Mozete osjetiti miris bakinog tek pecenog kruha,maminih kolaca i jos tisuca sitnica koje su vas tada veselile i puno vam znacile.
Mnogi ljudi,jednom kad dodju u neke godine,vole se ponovo vratiti u svoje rodne gradove,obici mjesta gdje su nekada bili,mozda posjetiti neke drage prijatelje iz proslosti i zajedno se sa njima prisjetiti nekih prekrasnih trenutaka koje pise zivot.
Zelim vam svima,da u ovome zivotu imate mnostvo takvih samo lijepih trenutaka,ljudi i stvari,kojima cete se ako ne drugacije,barem vratiti u mislima,jer tamo vas sigurno cekaju svi dragi ljudi,stvari i dogadjaji.
Nase srce je album nasih sjecanja,neka nam ona budu prekrasna.
Sjecanja nam jedino ostaju kad neceg vise nema,kad je proslo,zaustavljeni trenuci u nasem srcu.
Zaustaviti sadasnji trenutak i otici u proslost,znaci prisjecati se neceg. U nasem su srcu pohranjena sva lijepa i ona manje lijepa sjecanja. Ponekad nemozemo utjecati na to cega cemo se prisjetiti u odredjenom trenutku,jer nas neka osoba ili neki dogadjaj nesvjesno odvede tamo gdje mozda i ne zelimo biti,a to su nasa sjecanja.
Ljudski je mozak kompleksna stvar,pamti cesto puta ono sto ne mora a zaboravlja ono sto mora. Emocije su te koje ga pokrecu,one biraju sto ce ostati u nasoj memoriji a sto cemo zaboraviti.
Lijepo je ponekad otploviti u proslost,prisjetiti se nekih prekrasnih trenutaka sa dragim nam osobama,ali treba se znati vratiti u sadasnjost,jer sadasnjost je ono sto sada zivimo a proslost je ionako vec zavrsena i gotova stvar.
Neki dogadjaji iz nase proslosti mogu jako utjecati na ono sto nam se sada desava ako dopustimo da nas svakodnevno misli odvedu u vrijeme koje je ionako gotovo i pripada proslosti.
Neki su mislima vise u prislosti nego u sadasnjosti i onda nastaje problem,ljudi se izgube na relaciji proslost-sadasnjost i pocinju pridavati vise paznje onom sto je proslo nego ovome sto je sada,
Ne mozete utjecati na nesto sto je ionako vec odavno svrsena stvar. Lijepo se prisjecati. Prisjecajte se radije lijepih trenutaka,lijepih dogadjaja, a zaboravite teske i tuzne trenutke,jer misleci na nesto sto vas je onda pogodilo,prozivljavate ponovo te iste trenutke i opet ste uvuceni u vrtlog tuge. Vrate vam se svi dogadjaji,osobe,mirisi,stvari... Mjesta na kojima ste bili i sto ste radili u vasem sjecanju su ista kao i onda,iako danas mozda vise i ne postoje.
U sjecanje nam ostaje urezano nase djetinjstvo,roditelji ,rodbina i prisjecajuci se toga,mozete se vratiti u isto to doba,biti ponovno mala djevojcica ili deckic,trcati livadama i loviti leptire,igrati se sa omiljenim igrackama i svojim drustvom...
Mozete osjetiti miris bakinog tek pecenog kruha,maminih kolaca i jos tisuca sitnica koje su vas tada veselile i puno vam znacile.
Mnogi ljudi,jednom kad dodju u neke godine,vole se ponovo vratiti u svoje rodne gradove,obici mjesta gdje su nekada bili,mozda posjetiti neke drage prijatelje iz proslosti i zajedno se sa njima prisjetiti nekih prekrasnih trenutaka koje pise zivot.
Zelim vam svima,da u ovome zivotu imate mnostvo takvih samo lijepih trenutaka,ljudi i stvari,kojima cete se ako ne drugacije,barem vratiti u mislima,jer tamo vas sigurno cekaju svi dragi ljudi,stvari i dogadjaji.
Nase srce je album nasih sjecanja,neka nam ona budu prekrasna.
Primjedbe
Objavi komentar