NA JEDNOM STAROM PROZORU

Jos kao malu djevojcicu,ucili su me da trebam stedjeti. Uvijek bih dobivala nekakve novce od rodbine,roditelja i uvijek bi ih spremala u velikog plasticnog zlatnog zeca koji je stajao u uglu prozora. Bio je caroban,sigurna sam,jer je uvije bio pun. Stajao je uvijek u lijevom uglu starog prozora,tamo mu je bilo mjesto. Mislim da sam ga dobila jednom za Uskrs al nisam sigurna. Gledala sam ga s poštovanjem i divila mu se. Obozavala sam ga primiti u ruke,protresti i cuti zveckanje metalnih novcica. Kad bi se metalni novcici skupili do vrha,zeca bi trebalo okrenuti na glavacke i pošteno tresti sve dokle i posljednji novcic ne ispadne iz njega,zato sto zeko nije imao drugi otvor,nego samo taj u koji bi se stavljali novcici. Sjecam se da je jednom bio toliko pun,da su mu novcici s gornje strane izlazili van. Obozavala sam tog zeca,zaista je bio poseban…Kasnije kad sam krenula u skolu,dobila sam crvenu drvenu kocku za novcice. Ona je na svu srecu imala dva otvora,sa gornje strane jedan za ubacivanje novcica a sa donje strane gumeni cep koji bi se otvorio da se novcici mogu izvaditi. I kockica je imala svoje mjesto takodjer na prozoru. Mozda je baka vec u ono vrijeme znala za Feng shui pa je zato takve stvari drzala na prozoru. Nikad to necu saznati a nije ni vazno,vazno je to da sam obozavala i zeca i kockicu i da su uvijek bili puni. U kockici se nalazio papirnati novac,u zecu samo metalni. Cesto bi prije nastave uzela kockicu u ruke,bacila je po stolu ili krevetu da se zakotrlja i pokaze tockice od 1-6,bas poput prave kockice za igranje ,,Covjece ne ljuti se,,samo sto je ta bila veca. Uvijek bi se jedan broj okrenuo i taj dan bi mi bio toliko dobar koliki bi bio broj na kockici.Sestica,petica i cetvorka su mi bile najdraze,to bi znacilo da ce taj dan biti super,sve ostalo bilo bi manje super. To su bili moji mali djecji rituali,uvijek su palili. Danas sam svog zlatnog zeca i crvenu drvenu kockicu sacuvala jos samo u srcu. Ne sjecam se zasto i kad su nestali. Mozda onog trena kad sam prestala biti dijete,nestalo je i moje carolije. Nema vise ni tog prozora,ni te kuce,sve je vrijeme odnjelo…Sad je na tom dvoristu neka nova kuca,igraju se neka druga djeca,koja mozda imaju kao i ja nekadasvog carobnog zeca i svoju carobnu kockicu.