Mali savjeti za sretniji zivot i jos poneka prica ��

Kada bi se mnogi od nas ugledali u ptice, mogli bi zaista mnogo nauciti od njih. Tako su male, tako slobodne i zadovoljne nekim mrvicama ostavljenih za njih na nekom balkonu ili prozoru. Cesto se moraju same snalaziti kako znaju i umiju. Traziti hranu i vodu leteci kilometrima daleko nebi li ju pronasle. Uvijek se zadovolje samo sa malim. Jedu tek toliko da bi prezivjele. Djele svoje podrucje i sa ostalim vrstama ptica i zive svoj mali pticji zivot na jedan sasv im obican nacin. A sto je sa nama ljudima? Koliko nama treba da bi bili zadovoljni? I znamo li uopce biti icime zadovoljni? Jesmo li spremni na dijeljenje onog sto imamo, ili sve samo cuvamo za sebe? Koliko nama,,mrvics,,treba da bi bili sretni? Mi smo ona cudna neka vrsta. Nikad zadovoljni,nikad nam dosta a o dijeljenju onog sto imamo niti ne pomisljamo. Ako i pomislimo to je onda proracunato. Dajemo samo ako imamo sami korist od toga. Neznamo biti zadovoljni ni mrvicama. Neznaju neki biti ni zadovoljni sa ,,puno mr...

Kad vas zivot primora na neke drasticne mjere koje vam se nikako nece dopasti, kad vas osamari na nacin da vam se izgubi tlo pod nogama i kad od soka neznate gdje bi i kuda sa sobom, tesko je imati bilo kakvu nadu, vidjeti bilo kakvo svjetlo na kraju tunela u kog ste zasli. Upravo tada, najvise vjere i nade morate imati, jer samo tako cete se uspjeti pokrenuti i zapoceti iznova, od nule. Vjera i nada je ta koja nas pokrece, bez toga smo ko hodajuce ljusk e bez trunke zivota u sebi. Protiv prirodnih nepogoda tj.katastrofa se ne moze. Priroda u roku od nekoliko sekundi ostavlja covijeka doslovno na ulici, bez igdje iceg, zeleci pokazati svu svoju moc na najokrutniji nacin. Preko noci, primorani ste poceti zivot iznova, pod vedrim nebom, bez iceg, i tada sve sto imate, upravo su vjera i nada, one vam jedino pomazu docekati sljedece jutro, sljedeci novi dan i novu neizvjesnost. Sve dok disete, imate priliku iznova stvoriti novi zivot, doslovno od nule.Imate priliku izgraditi nov...

Jeste li od onih koji bodu ili su ubodeni? Trpite li raznorazne bolove izazvane tudjim ubodima ili ste vi ti koji bodu druge? Ozljede od raznoraznih letecih buba, predmeta ili biljaka ubrzo zarastu, ostavljajuci vrlo male ili skoro nikakve posljedice, no ubod nanesen ljudskim rijecima moze ostaviti trajne posljedice, rane od takvih uboda nikad ne zarastu i uvijek bole. Zasto neki ljudi imaju potrebu nekome nanosi bol rijecima i zasto uporno uzivaju nanositi drugima takvu bol? Zato jer su nekada i sami na takav nacin bili povrijedjeni i smatraju da i oni moraju na takav nacin iskazati svoj revolt prema nekome. Mnogi to svjesno rade, jer im to pomaze da se osjecaju moćnima. Vidjevši da su uspjeli nekog povrijediti hrane se njegovim bolom i patnjama, uzivaju u nanošenju boli jer se osjecaju jaki i nepobjedivi. Osobe koje su nesigurne, ljubomorne, ogorčene, osvetoljubive, gledat ce da vrate istom mjerom. Ubod rijecima je najbolniji ubod, jer ga osjecate direktno u srcu, a tamo su...

Sve u nasem zivotu ima svoj pocetak i kraj. Sve se dogadja sa nekom svrhom i razlogom, iako mi mnogo puta ne mozemo ili ne znamo dokuciti zasto se nesto desilo bas tako kako se desilo. Kad u svom zivotu naidjemo na raznorazne probleme, mnogi od nas odustanu. Odustanu u smislu da gube doticaj sa onom pozitivnom stranom u zivotu. Pocinju jedikovati nad sobom i nad svojim zivotom. Ako se i VI trenutno nalazite u nekom takvom razdoblju u svome zivotu, ako niste zadovoljni sa sobom, ljudima oko sebe, svojim poslom… tada je vrijeme da se trgnete i da ponovno stvorite svoje novo,, ja,,. Ono,, ja,, koje ce biti zadovoljno sa sobom, sa svojim zivotom i svijetom oko sebe. Svi imamo slobodnu volju, nitko nista ne mora ako to ne zeli. Ako niste zadovoljni sadasnjim zivotom, vrijeme je da stvorite novi zivot. Ali, prvo morate sebe promjeniti a ne druge. Od vas samih sve pocinje. VI ste alfa i omega svega. Cjeli se svemir nalazi u vama i samo ceka da bude otkriven. Pocnite ga otkrivati ve...

Kad je Bog stvarao grozdje, vjerojatno je na umu imao i sto ce od tog grozdja nastati, pa je ljudima usadio ideju da naprave sok od tog istog grozdja, da imaju za popiti kad ih uhvati zed. Medjutim, kao i u mnogo cemu, ljudi su pretjerali i u tome. Napravili su sok od tog istog grozdja, pospremili ga u bačve i skuzili da sto ono duze stoji to je bolje. Poceli su ga isprobavati na razne nacine. Neki bi taj sok pili samo u rijetkim situacijama, nazdravljali bi necemu ili nekome, veselili se i pjevali pijuci ga. No medjutim,neki su ga nastavili piti i bez povoda za slavlje. Neki bi danima utapali tugu u casici ,,dobrog vina,,jer kad je covjek razocaran bilo cime u zivotu,tada udri po vinu,nebitno kojem i kakvom,bitno da tece i da u njemu utopi svoju tugu,jad i bol. Nastavili pojedinci tako piti,iz dana u dan. Bas im se dopalo,pili bi bez nekog odredjenog povoda,sami ili u drustvu,sve jedno,bitno da se ima u casi. Pili bi tako danima,iz jedne bi case nastale dvije pa bi se i te dvij...

Svi se mi radjamo cistog srca i ciste duse. Neznamo za ljutnju,strah,zlobu,inat i mrznju. Kako odrastamo drustvo nas polako pocinje uciti tim negativnim emocijama. Odjednom znamo ispoljavati svoju buntovnost na razlicite nacine. U nekima te lose osobine ostaju citavog zivota. Neki misle da se samo silom,ubojstvima,ruznim rijecima i prijetnjama mogu rijesavati stvari. Kod nekih te lose osobine tokom zivota poprimaju sve veceg zamaha. Organizam nije naucen da s e nosi sa tolikim brojem losih emocija,sto tada na kraju eskalira nekom teskom bolescu. Nase srce nije organ koji bi se mogao nositi sa takvim emocijama. Lose emocije nisu nase prirodno stanje i kad tad nas organizam biva slomljen pod njihovim teretom. Da bi se dokazali drustvu koje ih je i naucilo tim nekim ,,losim emocijama,,mnogi bivaju uvuceni u taj nepovratni vrtlog,mrznje,bijesa i buntovnog ponasanja. To isto drustvo koje ih je naucilo tim istim losim emocijama,odjednom okrece ledja,govoreci,,on je los,...

Bio je to jedan sasvim obicni kasno ljetni dan. Zavrsili su ljetni praznici i djeca koja su pohadjala nastavu veselila su se ponovnom druzenju sa svojim vrsnjacima. Ja sam bila od onih koji su tek poceli pohadjati nastavu. Bila sam prvasic. Veselila sam se skoli,ucenju,igranju i druzenju sa svojim novim prijateljicama. Neke sam poznavala još iz vrtica,pa mojem odusevljenju nije bilo kraja kad smo i u skolskim klupama zavrsile zajedno. Bilo je to prekras no skolsko doba sa puno smijeha,puno igre i puno zabave. Ucili smo uz igru pa je skola bila pravo veselje i radost. Bili smo mjesovit razred i bilo nas je dosta u razredu. Imali smo jako dobru i dragu uciteljicu. Svi smo ju voljeli. Voljeli smo se i medjusobno,onako posbno,iskreno i djecje. Bilo je tu i prvih ljubavi i simpatija,onih dugotrajnih i onih kratkotrajnih. I moja je bila takva. Neznam koliko je trajala,ali bila je prava i obostrana. Jednog dana me na skolskoj klupi,taman prije pocetka sata pocekala ogromna koverta sa p...

Sigurno su se mnogima od vas u zivotu desile situacije kad ste sami sebi rekli,, eh da sam barem tada to znala, da sam barem tada to rekla, da sam barem tada to ucinila,,. Kad to sebi kazemo, znaci da je vec prekasno, imali smo priliku, sada je vise nemamo. Najgore je kad to shvatite prekasno, kad osoba kojoj ste to tada trebali reci vise nije ovdje sa nama. Zivot piše cudne price i nikada neznate kad odluci da ce svoju pricu d ovesti do kraja. Tesko se tada vratiti na pocetak i popravljati ulomke, jer sto je napisano, vise se ne brise to ostaje. Cesto se desi da vise nikad ne dobijemo priliku reci nekome hvala. Cesto se desi da nemamo priliku nekome reci koliko smo ga voljeli i koliko nam je znacio, iako smo mozda zivjeli daleko od te osobe, mozda smo svakog dana bili sa njom u mislima i nasim molitvama. Kad svane dan u kojem vise nemamo priliku bilo sto reci osim u mislima, mozemo samo zapaliti svijecu i zamoliti sve andjele neba da osobi koje vise nema ovdje sa nama prene...

Jedna stara izreka koja nam je svima dobro poznata kaze ,,Covijek uci dok je ziv,,,i sa time se u potpunosti slazem. Nikad nije prerano i nikada nije prekasno poceti ulagati u vlastito znanje. Ljudsko bice nije hodajuća enciklopedija da zna sve termine i pojmove na pamet, ali nesto sto ga jako interesira ili privlaci u tolikoj mjeri da to zeli malo podrobnije prouciti, uvijek moze zapoceti. Bilo da se spremate na samostalni pothvat bilo kakvog ucenja, najvaznije je da to sto ucite ili biste voljeli poceti uciti jako interesira. Sto znaci, da ste spremni odvojiti i vrijeme i novac, ako je u pitanju nekakav tecaj, da to naucite. Nemojte se siliti da nesto ucite ako vas to niti najmanje ne interesira. Sve sto radite ili biste trebali poceti raditi, morate raditi sa zeljom da to radite, u ovom sl. sa zeljom da naucite. Djecu nam od nižih razreda pripremaju za zivot, ali ne za zivot kakvog bi trebali zivjeti jednog dana kad porastu, nego im drustvo namece pravila sto bi to oni tr...

Obecati nekome nesto i ne odrzati svoje obecanje isto je kao da smo nekome sasuli bujicu lazi u lice. Ako se pitate zasto vam to kazem,reci cu vam da je to zbog toga sto je neodrzano obecanje takodjer laz. . Netko je vjerovao u nas,netko nam je dao svoje povjerenje i ocekivao da cemo svoju rijec danu i zvrsiti. Ne izvrsavanjem obecanog gubimo povjerenje osobe koja je racunala na nas. Ako niste sigurni da svoje obecanje necete moci izvrsiti,nemojte davati l azna obecanaj,nemojte obecavati samo zato da biste se nekog rijesili ili da biste to rekli eto tek tako da nesto kazete. Svojim laznim obecanjem mozete jako povrijediti osobu koja ocekuje da cete obecano i izvrsiti. Osobe cvrstog karaktera se nece nikada staviti u poziciju da nekome bilo sto obecaju a da pri tome nisu sto posto sigurne da ce svoju zadanu rijec moci i izvrsiti. Svojim obecanjem i njegovim izvrsenjem gradite svoj status osobe od povjerenja. Ljudi tada znaju da mogu na vas racunati,a kad netko moze na vas rac...