Mali savjeti za sretniji zivot i jos poneka prica ��

Nasa su sjecanja ono sto nas moze odvuci tamo gdje smo nekada bili,povezati nas sa osobama i dogadjajima kojih vise nema,uljepsati nam ili rastuziti dan... Sjecanja nam jedino ostaju kad neceg vise nema,kad je proslo,zaustavljeni trenuci u nasem srcu. Zaustaviti sadasnji trenutak i otici u proslost,znaci prisjecati se neceg. U nasem su srcu pohranjena sva lijepa i ona manje lijepa sjecanja. Ponekad nemozemo utjecati na to cega cemo se prisjetiti u odredjenom trenutku,jer nas neka osoba ili neki dogadjaj nesvjesno odvede tamo gdje mozda i ne zelimo biti,a to su nasa sjecanja. Ljudski je mozak kompleksna stvar,pamti cesto puta ono sto ne mora a zaboravlja ono sto mora. Emocije su te koje ga pokrecu,one biraju sto ce ostati u nasoj memoriji a sto cemo zaboraviti. Lijepo je ponekad otploviti u proslost,prisjetiti se nekih prekrasnih trenutaka sa dragim nam osobama,ali treba se znati vratiti u sadasnjost,jer sadasnjost je ono sto sada zivimo a proslost je ionako vec zavrsena i gotova st...

Kako znamo da smo se zaljubili? Pokuca li ljubav na vrata ili ulazi bez kucanja? Najavi li na bilo koji nacin da stize,ili dolazi nenajavljeno ko grom iz vedra neba? Dolazi li samo odabranima ili mi odabiremo nju? Znam da postoje odgovori na ta i slicna pitanja,al ja cu vam odati svoju tajnu…Kad nekog ugledamo po prvi put i kad kazemo ,,bila je to ljubav na prvi pogled,,onda mozemo shvatiti sto to znaci. A to znaci,trebalo je samo nekoliko trenutaka da nam se netko toliko svidi da sve nakon toga poprima boju ljubavi. Nemoremo nista znati o nekome a opet se zaljubiti. Ne moramo uopce biti u bilo kakvom kontaktu a mozemo opet tu istu osobu voljeti do neba. Bez obzira suprotstavili se tome svi ili nitko,od trenutka kad smo ga ili ju ugledali,disemo i postojimo samo za tu osobu. Slusamo samo sebe i svoje osjecaje,svoje srce i svoje misli koje plove do te osobe,doslovno svakog trenutka. Prestajemo biti mi i pretvaramo se u osobu kakva do tada nismo bili. Ne prepoznajemo vise ni sami seb...

Privlaciti ili odbijati nas moze sve oko nas. Zavisi koliko smo pozitivna ili negativna osoba. Ne kaze se uzalud,, sto zracis to i privlacis,,. To je nepisano pravilo i tajna citavog univerzuma. Sve polazi od nas kao pojedinaca. Sve prema cemu se odnosimo na lijep nacin,vraca nam se na isti nacin. Kad smo prema nekome ili necemu negativni,takodjer nam se vrati istom mjerom. Dobro se dobrim vraca,isto tako lose sa lošim. Privlacnost prema necemu ili nekome je onaj prvi glas u nama,kad nesto vidimo prvi put, a u nama nesto zatitra,svidi nam se na prvi pogled,onda kazemo da je to magnetska privlacnost. Nesto ili netko nas je obostrano privuklo U nekim zemljama postoji vjerovanje da i stvari imaju dusu i kad nam se tako nesto desi da ugledamo prvi put i odmah nam se na prvi pogled svidja tako jako da to pozelimo odnjeti kuci,to nas je doticna stvar privukla sama sebi,ona nas je sama odabrala iz nekog razloga. Takve stvari nam tada postanu najdraze,posebno ih cuvamo,cak imamo i posebn...

Koracati ovom Zemljom,bez obzira kojem narodu,vjeri i politickom opredjeljenju pripadali,bez obzira na jezicne barijere i bez obzira na ekonomsku situaciju,uzdignute glave i sa ponosom sto smo bas takvi kakvi jesmo i sto zivimo tako kako zivimo,naziva se dostojanstvo. Zivjeti ovaj zivot na nacin kako najbolje znamo i mozemo,nasa je duznost. Duznost nam je takodjer i pustati druge da jednako tako zive svoje zivote na nacin koji su sami odabrali i ne im se mjesati u njihov odabir ni na koji nacin. Svatko ima pravo zivjeti svoj zivot na nacin koji je sam odabrao,sto znaci da je to njegov osobni odabir,a ne odabir bilo koje druge osobe. Duznost nam je brinuti se za vlastite zivote . Duznost nam je ne mijesati se u neciji odabir vjere,nacionalne pripadnosti,politicke orijentacije…,jer sve se to smatra povredom ljudskog dostojanstva. Ovdje smo svi sa istim zadatkom da svoj zivot zivimo na nacin kako nama to odgovara,sto znaci,ono sto sami odaberemo,samo je nasa svjesna odluka i u tu na...

Zivjeli vi u gradu ili selu,kuci ili stanu,netko pored vas ili preko zida vas sigurno zivi ,osim ako niste sretnik da zivite sami udaljeni od svih. Kodeks lijepog ponasanja trebao bi vrijediti za sve i uvijek. Trebalo bi znati sto je lijepo ponasanje i na vlastitom dvoristu i u stanu. Mnogi do tog ,,pristojnog ponasanja stanovanja,,nisu niti iz bliza dosli. Masa ljudi zivi u stanovima u kojima vlada tj.trebao bi vladati kucni red,ne samo od 23h-06h nego citav dan i citavu noc. Posto i sama zivim u stanu,upoznata sam sa cudnim zvucima dragog mi susjeda ili susjede( jer nikad ne mogu ustanoviti koji je spol doticna osoba) kojima se bas oko 23 h prohtjelo da izvtaju busilicom neku rupicu u zidu,rupica je ako doticno busenje prestane za nekoliko min.,a rupetina je kad to busenje traje i traje i kad pocinjem zazivati sve svece da dragog mi susjeda ili susjedu opomenu nekim znakom sa nebesa ili u najgorem slucaju,barem da im busilica odkaze poslusnost istog momenta. Imam i onih ili onog ...

Idealan zivot od strke grada,od udisanja prasine,smoga i dima,daleko negdje u brdima,gdje vas jutrom umjesto elektricne budilice budi pjev kokota i ptica,gdje vas oštar planinski zrak poziva da skuhate prvu jutarnju kavu,izadjete umotani u svoju najdrazu dekicu i gledate izlazak sunca nad Bavarskim alpama,gdje vlada toliko nestvarna tisina da se pitate jeste li zivi i jeli moguce da se ne cuje gradska vreva,trube automobila i sirene ambulantnih kola…? Gdje jedan izlazak sunca na vas ima takav ucinak da se citavog dana osjecate kao u nekoj caroliji…Mogli bi tako ostati sjediti i gledati tu rajsku ljepotu citavog dana,ne radeci apsolutno nista,samo da stojite i gledate i nebi vam bilo dosadno,toliko vas opcini ta predivna brdska priroda. Ako ipak odlucite prosetati,male sljuncane stazice vodit ce vas u svim smjerovima. Prolazit cete pored prekrasnog alpskog cvijeca,vidjet cete u daljini prvog susjeda koji je svoje kravice izveo u jutarnju setnju i pozeljet cete popiti salicu toplog m...

Jos kao malu djevojcicu,ucili su me da trebam stedjeti. Uvijek bih dobivala nekakve novce od rodbine,roditelja i uvijek bi ih spremala u velikog plasticnog zlatnog zeca koji je stajao u uglu prozora. Bio je caroban,sigurna sam,jer je uvije bio pun. Stajao je uvijek u lijevom uglu starog prozora,tamo mu je bilo mjesto. Mislim da sam ga dobila jednom za Uskrs al nisam sigurna. Gledala sam ga s poštovanjem i divila mu se. Obozavala sam ga primiti u ruke,protresti i cuti zveckanje metalnih novcica. Kad bi se metalni novcici skupili do vrha,zeca bi trebalo okrenuti na glavacke i pošteno tresti sve dokle i posljednji novcic ne ispadne iz njega,zato sto zeko nije imao drugi otvor,nego samo taj u koji bi se stavljali novcici. Sjecam se da je jednom bio toliko pun,da su mu novcici s gornje strane izlazili van. Obozavala sam tog zeca,zaista je bio poseban…Kasnije kad sam krenula u skolu,dobila sam crvenu drvenu kocku za novcice. Ona je na svu srecu imala dva otvora,sa gornje strane jedan ...

Onog trena kad ste donijeli odluku da cete u svoj zivot pustiti drugo bice neke drage i simpaticne životinjske vrste, potpisali ste nevidljiv kodeks zvan,, Ja sam ti sve na svijetu,, . Tim kodeksom obvezali ste se brinuti i cuvati to bice, igrati se sa njim svakodnevno, voditi ga veterinaru i kad nije bolesno, preventive radi, obvezali ste se hraniti ga, dati mu vodu, cistiti ga... Pustili ste to bice u svoju obitelj i tim cinom pr ihvatili da bice postane vas clan obitelji, sto znaci, sa vama je do kraja zivota, ima sva prava ovog svijeta da se odnosite prema njemu sa puno ljubavi i postovanja. Neka vam ni na pamet ne pada da ga se pokusate rijesiti ostavljanjem na cesti, sumi ili nekom drugom mjestu, kad vi morate na put, godisnji odmor ili sl. Neka vam se nikad ne desi da na to isto bice dignete ruku zbog neceg sto je ucinilo. Neka vam ne padne na pamet da ga odbacite prvom prilikom kad oboli.... VI ste njemu sve na svijetu, tu ljubav nesebicno vam pokazuje svakim danom, prica s...

Ljudima se u zivotu desava upravo ono o cemu najvise razmisljaju. Ako uvijek o svemu razmisljate negativno,negativne stvari ce vam se i desavati,jer svojim mislima kreirate svoju sadasnjost.Otvorite se samo i iskljucivo pozitivnim mislima. Dajte si rok od recimo mjesec dana i u tih mjesec dana izbacite sve negativno iz svog zivota;NEGATIVNE MISLI,LJUDE,VIJESTI I DOGADJAJE. Promatrajte malo ostale ljude oko sebe,one pozitivne i one negativne i pri mjetit cete na sto su fokusirani pozitivni a na sto negativni ljudi. Kad imate jasan cilj ispred sebe i tocno znate sto zelite,nemojte nikome dozvoliti da vas skrece sa tog puta, a vjerujte bit ce uvijek takvih u vasem zivotu koji vam nece biti podrska u necemu a mozda cak u nicemu sto radite. Maknite se od takvih ljudi. Drzite se svog jasnog cilja i ne skrecite sa svoga puta. Dobro slusajte sto vam ljudi pricaju i kakve vam savjete daju i uvazavajte samo one savjete koji dolaze od ljudi koji su ispunjeni u svome zivotu i mogu vam svojim...

Mozemo biti sami, a mozemo biti i usamljeni.  Mnogi to tvoje stavljaju pod isto znacenje, medjutim nije isto biti sam i biti usamljen. Sami mozemo biti na ulici kad secemo, a hladan je zimski dan i nema nigdje nikog, jer svi su u svojim toplim domovima i neda im se izaci. Sami mozete biti kad udjete u neki restoran u kome ste vi jedini gost.Mozete biti sami kad putujete javnim prijevozom u kome ste vi jedini koji se vozite i nikog pored vas...I jos mnogo takvih primjera bih vam mogla navesti. Kad netko kaze da je usamljen to vec poprima sasvim drugo znacenje. Mozete biti okruzeni gomilom ljudi a osjecati se kao da ste sami na ovome svijetu. Mogu neki od njih i pricati sa vama,a vi cete se i dalje osjecati usamljeno i kao da ne pripadate niti tom drustvu,niti mjestu a niti ovome svijetu... Ako vam se desi da vrlo rano izgubite roditelje,a nemate bracu i sestre,takodjer ce biti onih,,teskih trenutaka,,u kojima cete se osjecati usamljeno,imat cete dojam da svi nekog imaju a ...

Bockati nas moze trava, mogu nas bockati mravi, moze nas bockati kaktus... Al ja cu vam danas pisati o bockanju medju ljudima, to mi je puno blize podrucje. Sve je dobro dokle bockanje ne preraste u neugodno zadirkivanje i podbadanje. Kad se ekipa dobrih i dugogodišnjih prijatelja nadje u nekom kaficu na picu, simpaticna bockanja lete na sve strane.  Ali, to je u tom okruzenju i,, normalno,,, to se podrazumijeva, oni se vec dugo poznavaju, dobra su ekipa, dobro se slazu i takva bockanja za njih nisu zlonamjerna, znaju kome i u kojoj mjeri mogu nesto reci i kako ce to onaj netko u njihovom drustvu prihvatiti.  Za njih je to zezancija, svi se dobro zabavljaju i lijepo im je. Postoje neke druge situacije u kojima to tzv,, dobronamjerno bockanje,, preraste u nesto puno ozbiljnije, kad se vise ne biraju rijeci i skrene se sa puta pristojne komunikacije. Tad se pocinju dijeliti,, niski udarci,, uvrede, koje nemaju nikakve veze sa prijateljskim,, bockanjem i dobronamjernim za...

Jeste li VI od onih koji isporucuju ili cekaju svoju isporuku? Ako ste od onuh koji isporucuju,tada znate da se od vas ocekuje prije svega tocnost,isporuka mora biti dostavljena na odredjenu adresu u odredjeno vrijeme. Isporuka nesmije kasniti,biti ostecena ili se zagubiti. Ako ste primatelj isporuke,tada znate da mozete ocekivati svoju isporuku u odredjeno vrijeme,na odredjenom mj.tj.adresi. Nesto ste pozeljeli,narucili i sada svu svoju paznju usmjeravate na dan kad ce vam stici vasa narudzba. Nesto vam stize u zakazano vrijeme i tome se radujete.Ocekujete isto tako tocnost preuzimanja vase isporuke,da ona ne kasni i da je to upravo ono sto ste zeljeli. Ne sumnjate ni najmanje,samo cekate dostavljaca. Isto bi tako trebalo biti i u nasim zivotima.  Kad isporucujemo svoju pošiljku, neka u njoj bude postovanje, ljubav, empatija, prijateljstvo... Ocekivat cemo tada da nam primatelj uzvrati na isti nacin ili jos ljepsi nacin.   Ako primatelj nase dostave zakaze u svojoj ispo...

Mi smo poput trkaćih divljih konja, ali za razliku od njih, mi ne uzivamo u svojoj trci, ne primjećujemo stvari, ljude i dogadjaje pored kojih jurimo, ne zastanemo diveći se prirodi poput tih divljih jurecih konja... Od rodjenja smo u nekoj trci... Trčimo u vrtic, skolu, fakultet, posao... Žurimo odrasti, žurimo postati,, veliki slobodni ljudi,, koji znaju upravljati svojim zivotima, a na kraju ispadne da drugi upravljaju nama i nasim zivotima, ti drugi nas uce kako trebamo izgledati, govoriti, kuda, kako i kada ici i niz drugih stvari. Zaboravljaju da nas puste, oslobode nam uzde, puste nas da sami odaberemo hocemo li juriti kasom ili cemo ici nekim umjerenim tempom i uz put kojim prolazimo a zove se zivot, znati ponekad zastati i uzivati u prizoru pred nama. Da nam se jednog dana nebi desilo da smo u toj trci zaboravili i zivjeti, moramo nauciti kako stati i uzivati u trenutku, koji se zove ,,sada i ovdje,, da nebi bilo prekasno kad jednog dana tako jureci stignemo do kraja...

Bilo da imamo partnera u ljubavnom ili poslovnom odnosu, taj partner mora biti osoba od velike vaznosti i velikog povjerenja u nasem zivotu. To je osoba pred kojom nema tajni, nema laži, nema skrivanja, osoba koja je tu za nas doslovno dvadeset i cetiri sata dnevno. Biti partner ili imati partnera vrlo je velika funkcija koju mnogi uzimaju olako. To nije osoba koja vas vara, koja vam laže, koja vas ponižava ili dize ruku na vas, to nije osoba koja nema vremena za vas ili ga ima samo kad njoj to odgovara,to nije osoba kojoj ste samo jos jedan broj u nizu...Mogla bi vam do sutra nabrajati sto sve nije... BITI PARTNER JE CASNA TITULA Dati nekome toliko povjerenje da vas prati kroz zivot i bude uz vas je velika stvar i obaveza. Bez obzira da li je to partnerstvo vezano brakom ili ne,iziskuje veliku lojalnost,strpljivost,iziskuje sve one dobre kvalitete koje jedna stabilna veza treba imati. Danas se partner nerijetko bira po materijalnom i imovinskom statusu. Cesto se zaboravlja...

Necu vam pisati sto je simfonija i kako nastaje, jer to mozete i sami pitati Google. Pisat cu vam o tome kako klasicna glazba moze djelovati na ljude, biljke... OCARAVAJUCA KLASIKA Znam da ima ljudi koji preokreću ocima na sam spomen klasicne glazbe.  Nekada ju ni ja nisam voljela, sve dok nisam na nagovor svoje ujne odgledala i odslušala Becki Novogodišnji koncert i tada se sve promjenilo, ljubav prema klasičnoj glazbi je pocela i traje i trajat ce.  Naucila sam da klasicna glazba ne mora biti dosadna vec da moze biti itekako interesantna, lijepa pa cak i očaravajuća. DJELUJE OPUSTAJUCE Danas kad pozelim nesto da me smiri, cesto puta pustim neku klasicnu stvar i uvijek,, upali,.  Slusajuci klasicnu glazbu dobijem dojam kao da mi ta ista glazba tece venama kad je slusam ,opušta me, jednostavno kao da me preuzme, stopim se sa njom, prestanem misliti o bilo cemu, samo uzivam i slusam i sto vise slusam, vise sam opijena tim smirujucim zvucima. Znanstveno je dokaza...